Kućni prijatelji nekad i sad

Još pre nekoliko meseci sam kod Kate videla post na temu kućnih prijatelja i počela da razmišljam o tome koliko se ta kategorija izgubila ili se izobličila do neprepoznatljivosti.

Na sreću, još uvek spadam u generaciju ljudi koji se sećaju svih tih kućnih prijateljstava, pravih komšija i kumova.

Danas se sve uloge kojih se prihvatimo uzimaju olako. Voleli bismo nekome da budemo nešto, ali onako – po našim pravilima. Voleli bismo da volimo, ali ne kako bi neko želeo da bude voljen, nego kako nama u tom trenutku odgovara.

Želeli bismo sebi da nalepimo titulu prijatelja, brata, druga, kuma, komšije – a da ne mrdamo mnogo iz svoje zone komfora, da budemo tu samo onda kada nama odgovara, a ne onda kada nama dragim ljudima zvone zvona za uzbunu. Voleli bismo da nas smatraju čovekom, a kupamo se u sebičnosti svakodnevno.

Hajde da se ne lažemo…

Čudno me gledaju ljudi kada kažem: “Oni su bili mamini i tatini kućni prijatelji…”, pokušavajući da ljudima dočaram važnost mog odnosa sa tim ljudima. Shvatam tek tada koliko ljudi ne razumeju važnost kućnih prijatelja.

Kućni prijatelji su nas čuvali, vozali nas na treninge, letovanja, bazene… Kućnim prijateljima bili smo i mi deca, za nas je uvek bilo i dodatno mesto u automobilu i dodatni jastuk u krevetu kad naši zaglave na kućnim druženjima; sa njihovom decom duvali smo svećice, jurili se po ulici, odrastali i voleli se onako kako su naši roditelji voleli i poštovali jedni druge.

Kućni prijatelji bili su tu i kad treba bilo kakva pomoć, ali i onda kada su se brakovi naših roditelja raspadali, ili kada su i oni sami bivali u nevoljama.

Kod kućnih prijatelja mojih roditelja i danas se osećam kao kod kuće.

Sećam se da je mama vikendom znala da odnese celo pile, tablu slanine, jaja i sveže ispečene kiflice kod svoje kućne prijateljice, ako je znala da je ona u stisci sa novcem. Nikad neću zaboraviti pletenu korpu u koju je to sa ogromnom pažnjom slagala, da bi je onda pokrila čistom sudnom krpom. Do nje smo išli biciklom, dabome. Posle toga bi sa svojom kućnom prijateljicom pila kafu i iza zatvorenih vrata od dece bi krile sve svoje tajne koje su jedna drugoj poveravale.

Sećam se da i kad nismo imali mnogo, u kući se uvek služilo nešto za naše kućne prijatelje. Iz njihovih kuća i mi smo uvek išli punih stomaka.

A gde su nam danas kućni prijatelji?

U jurnjavi života ne puštamo ih u svoje kuće, kad se i dese neka druženja u panici smo ako nismo imali nešto specijalno da poslužimo, pazimo da nam je kuća uvek sređena i nemamo više onih prijatelja koji bi ti banuli usput na čašu vode, na kratku kuknjavu na muža ili u pauzi za vreme dečijeg treninga.

Nismo izgradili takve odnose, odnose za koje su brlog u stanu, kiflice iz Lidla umesto domaćih, prazan bife, samo nevažne sitnice koje prijatelji ne zameraju.

Do svih nas je!

Do onih koji tračare kada dođu kod nekog u goste, a kod njega nije baš danas oribano.

Do onih koji ne odu u goste, a obećaju da će doći.

Do onih koji neće u goste “jer nisu ništa kupili”.

Do onih koji se opterećuju jer nisu stigli da zamese nešto za svoje goste.

Do svih nas je i do naših glupih izgovora zašto nismo prijatelji sa svojim prijateljima još više!

Atmosfera kućnog prijateljstva se gradi, ali mora biti obostrana. Mora biti iskrena i morate je podupreti ljubavlju prema svom prijatelju.

Hajde, dođite kod svojih prijatelja, pa nema veze ako je puna sudopera.

Hajde popijte tu kafu, iako uz nju nema ništa da se nabode.

Hajde podržite svoje prijatelje da se ne osećaju bez veze ako nisu stigli da srede stan, ako žive u starijoj kući, malom stanu, u zajednici sa starijima…

Prosto budite prijatelj svom prijatelju, jer sve su životne situacije promenljive. Sve su životne okolnosti samo trenutni momenti koji već sledeće sekunde postaju Prošlost.

Uživajte u Sadašnjosti sa svojim prijateljima, jer od svega ćete pamtiti samo lepe uspomene koje ste imali sa svojim prijateljima. Gde god i kako god oni živeli i koliko god oni imali u trenutku vašeg druženja.

Budite prijatelji svojim prijateljima, sipajte čašu vode od srca, sedite sa njima umesto što mahnito spremate kako biste nekog impresionirali.

Kad se oduzmu sve kuće, sva hrana i piće, ostaće samo ono što je zaista važno – prijateljstvo koje prolazi test ili ono kojeg treba već sutra da se odreknete.

Koliko kućnih prijatelja vi imate?

Do idućeg, čitanja,

V.V.

Photos – Pinterest

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s