“Kako je glupa!” i “Haha baš je smešna.” – najčešće dve reakcije na pesme koje govore o važnim društvenim pojavama. Neprimerena reakcija na one tekstove koji treba da nas osveste po pitanju nekog društvenog problema. Nikad nismo površniji nego onda kad bismo to najmanje smeli biti, zar ne?
Takve pesme prvobitni zanos smeha spuštaju do kisele linije tog osmeha, njihova surova realnost šamara kao najgori zimski mraz, a provokativnost i eksplicitnost podstiču na još veće zatvaranje očiju, odmahivanje ruku, uzdisanje i osuđivanje autora.
Postoji neki broj pesama koje naizgled neozbiljno pevaju o ozbiljnim stvarima, koje treba da zaista slušamo, pa da o tim stvarima (opet) dobro porazmislimo i vidimo kako bismo mogli da iste promenimo. Kod sebe, kod drugih, kod sveta!
Evo moje, skraćene liste takvih numera i linkovi koji će da vas do istih odvedu:
Mnoštvo stavova o balkanskom mentalitetu, kritika društva koje ne priznaje uspeh bližnjeg, isticanje većinskog stava da je u inostranstvu bolje, a sa druge strane stavljanje akcenta na pasivnost prosečnog Balkanca kojem su uvek drugi krivi za sve.
Tražimo proroke u oblacima
a ne vidimo prst pred nosom
i onda griješimo u koracima
po trnju gazimo nogom bosom
ne bi prepoznali najbolje
ono ni da prođe pored polako
mi izvana sjajimo
iznutra sve je pusto .
Bojana Vunturišević – Kese etikete
Bojana peva o tome kako smo postali užasni potrošači, sami, nesretni, ali su nam kuće pune stvari koji nam ne trebaju. Zaboravljamo na sebe, na svoje emocije, zaboravljamo na naše stvarne potrebe pokušavajući da zadovoljimo sve one nametnute od strane društva. Ona peva o tome kako kupujemo stvari koje “nam stvarno trebaju” jer ih “zaista nemamo” ističući ta tanka opravdanja koja najčešće izgovaramo sami sebi misleći da će nam tako biti lakše.
Kupila sam pljuge i vožnju do stana
da bih sela na pod i tamo bila sama
Plišanog zeku što se kači na lampu
pa sam kupila i lampu
jer stvarno nemam lampu
Kupila sam nokte jer se moji lako lome
lakovane lone toblerone i kondome
Ovo je jedna od onih pesama koje jasno, glasno i direktno pevaju o zabadanju nosa u tuđi život, o onome što je kod nas, na Balkanu, veoma često. Nekoliko puta sam sa vama pričala o tome, o svim tim ljudima koji bezobrazno i nametljivo žele da znaju baš sve o vašem životu kako bi mogli da vas osuđuju. To su grozne ljudske pijavice od kojih treba bežati glavom bez obzira i zato ova pesma nije nimalo smešna već je pre alarmantna da već jednom prestanemo da (iz pristojnosti i radi lepog vaspitanja) na takva pitanja odgovaramo.
Kaš se žent kaš se udavat
De mi reci pa da mogu mirno spavat
imaš li djece e nemaš pa što
šta čekaš više što ne rješavaš to
Kako ti je mama kako ti je tata
je l’ ti ono imaš sestru ili brata?
Radiš li šta i kol’ka ti je plata,
jesi l’ u kreditu, kol’ka ti je rata?
Kada je ova pesma bila popularna, pre nekih 7 godina, većina ljudi iz moje okoline su mislili da je jako glupa i nisu shvatali satirični ton iste. Slušali su njene reči i shvatali su je bukvalno. Besnela sam što takvu pesmu možeš čuti samo u klubu, negde pred fajront. Nije mi bilo jasno kako je to moguće kada pesma peva o važnim društvenim problemima. Danas je MC Sajsi umetnički provokativnija, diskutabilno je to na koji način sada privlači pažnju javnosti ali mi je drago da se sada više sluša, a nadam se da se i o tim pesmama više i promišlja. Ako se malo pozabavimo tekstom ove pesme, videćemo problem vršnjačkog nasilja, problem ponižavanja i ismevanja manje imućnih tinejdžera, a sa druge strane prikazivanje vrlo jasne slike privilegovane “nečije” dece koji se već tada formiraju u nasilnike. Kao osoba koja radi sa mladima, apelujem na vas da ovo nije šala, da to nije smešno i da probate da utičete pozitivno na svaku mladu osobu – kako onu koja je potencijalna žrtva tog ponašanja, tako i onu koju je neko učio da je takvo ponašanje sasvim u redu.
Ja nikada ne stižem na vreme u školu,
I, za kraj, nešto malo pozitivnija pesma koja bi trebalo da vas motiviše da ne stajete da se ne zaustavljate, da gurate napred sve svoje planove, da radite na njima uporno i vredno, da samo tako možete da budete pobednici. A peva o nama kao takvima – o bićima sklonima odustajanju, povlačenju kad je teško, ostavljanju nezavršenih poslova i sl. Zato se nadam da će vas ova pesma bar malo podsetiti da nijedan cilj nije lako ostvariti. Osim ako u tom radu ne odustanete!
Već smo uložili sve, ljubav i vreme i trud
Sve što je bilo do nas, kažeš da nemamo kud pa ti svejedno
Vidiš li nestaće sve ako sad stanemo tu
Još jedan propada plan ako ne posvetiš mu svu svoju pažnju.
Do idućeg čitanja, očekujem vaše linkove. Koja pesma o važnoj društvenoj pojavi/problemu vam je omiljena?
V.V.
Sjajan tekst! Kada sam čula novu pesmu Đorđa Balaševića “Dno dna” raspala sam se! Takođe, uvek valja slušati i somborski bend “Neozbiljni pesimisti”. Njihovi tekstovi su odlični, svakako društveno angažovani. Upravo su izbacili novu koja će garant postati hit, a posebnu moć daju joj dečiji glasovi koji pevaju o ozbiljnim stvarima….
LikeLike
Hvala, slažem se u potpunosti!
LikeLike
Prva ozbiljna pesma na koju sam ja obratila paznju, pre desetak godina, je Marcelo, Sveti bes.
Sledila me brutalnost necije realnosti…
LikeLike
Samo treba dobro slušati…
a Marčelo stvarno obrađuje ozbiljne životne teme..
LikeLike